Vegetarijanstvo:

Povijest vegetarijanstva
Vegetarijanstvo nije jedna od novotarija modernog doba, već ideja i način života koji sežu u daleku Ijudsku povijest. Naši homoidni preci koji su se razvijali kroz 24 milijuna godina proveli su kao vegetarijanci.
Grčki filozof Pitagora je bio prvi moderni vegetarijanac koji je živio krajem 6. stoljeća prije Krista. Pitagorejska dijeta poznata je kao ona u kojoj se ne jede meso ubijenih životinja, te se ova etika širila nadalje između 490. i 430. g. prije Krista. Cilj joj je bio stvoriti univerzalne zakone po kojima se ne bi smjela ubijati živa bića niti jesti njihovo meso.
U Srednjem vijeku i kasnije, za vrijeme Renesanse u Europi je česta i svakodnevna konzumacija mesa bila simbol bogatstva i moći. Jedini koji su ga se odricali bili su još poneki kršćanski redovi.
17. stoljeće bilo je vrijeme novih, radikalnih ideja, posebno u Velikoj Britaniji gdje vegetarijanstvo dobiva zamah. O vegetarijanstvu se počinje masovno raspravljati kroz prizmu etike i duha i zdravlja tijela.
U 18.stoljeću već su poznate sve prednosti bezmesne prehrane koje se i danas navode što je utrlo put širenju vegetarijanstva u sve zemlje i među sve slojeve Ijudi. Žitarice i povrće postaju dostupni skoro svakom čovjeku, a pisac i stručnjak za prehranu tog doba, dr. Wiliam Lambe uvodi modernu metodu liječenja svojih pacijenata od raka prepisujuci im bezmesnu dijetu. Tako svi argumenti koji su i danas popularni glede vegetarijanstva postaju predmetom razgovora naprednih Ijudi toga doba, uključujući rasprave kako je meso štetno za zdravlje, kako je ubijanje životinja neetičko i kako se uzgajanjem stoke za Ijudsku prehranu potiče neracionalno gospodarenje privrednim dobrima.
1847.g. Pitagorejska prehrana promijenila je naziv i postala poznata kao vegetarijanska na sastanku u engleskom primorskom gradu Ramsgateu. Na tom je sastanku osnovano Vegetarijansko društvo (Vegetarian Society), čiji su ogranci ubrzo osnovani i u Manchesteru i Londonu, a koje i danas djeluje kao krovna udruga sličnima.
1889. godine i Gandhi je postao članom Vegetarijanskog društva. Odonda svakodnevno raste broj vegetarijanaca i vegetarijanskih udruženja širom svijeta.
Svjetski dan vegetarijanstva obilježava se 1.listopada, već od 1977.godine. Toga dana, diljem svijeta okupljaju se vegetarijanci i svi oni koji žele učiniti nešto za svoje zdravlje i zdravlje naše planete.



Ekologija i vegetarijanstvo

Gdje smo?

Način na koji se danas iskorištavaju zemljini resursi kako bi se proizvela hrana vodi nas prema katastrofi. Znanstvenici koriste termin "kapacitet podnošenja" kako bi izrazili količinu Ijudi koje planet dugoročno, teoretski, može prehraniti. Prehraniti na način koji neće trajno uništiti prirodne rasurse o kojima nam ovisi život.
Današnja proizvodnja hrane, koja uključuje proizvodnju mesa, premašuje "kapacitet podnošenja" zemlje i samo tako osigurava dovoljnu količinu hrane kako bi se prehranila svjetska populacija (pravedna distribucija te hrane je naravno priča za sebe). Takvo stanje u kojem se premašuje pravi kapacitet zemlje ima svoju skupu cijenu.
Tako David Pimental,profesor ekologije insekata i poljoprivrednih znanosti koji proučava probleme hrane i stanovništva od kasnih 1960-ih upzorava kako "to postižemo iscrpljivanjem naftnih rezervi korištenjem mnogo gnojiva na osnovi nafte. Prelazimo na postupke obrađivanja tla koji daju visoke prinose što često izaziva velike erozije tla. Osim toga,nepovratno isušujemo izvore pitke vode navodnavanjem velikih površina zemlje. Time uspijevamo nahraniti sve veći broj Ijudi u kratkom vremenu. Ali time svake godine smanjujemo kapacitet Zemlje da dugoročno prehrani svoje stanovnike." (Eric Marcus/"Vegan")

Danas na zamlji živi 6 milijardi Ijudi, a Ujedinjeni narodi predviđaju da će svjetska populacija rasti do 2050.g, i tada doseći brojku od 10 milijardi Ijudi. Već danas premašujemo "kapacitet podnošenja" zemlje a što će tek biti kroz 50 godina kada se taj broj stanovnika udvostruči a zemljini kapaciteti budu bitni smanjeni!!
Proizvodnja mesa je rasipanje zemljinih ograničenih resusa. Teletu dajemo hranu koju bismo i sami mogli jesti. Tele treba većinu te hrane zbog običnih fizioloških procesa svakodnevnog življenja. Bez obzira na to koliko čvrsto je tele, ono je spriječeno da se kreće, njegovo tijelo još uvijek mora trošiti hranu čisto zato da bi se izgradili nejestivi dijelovi tijela teleta poput kostiju. Samo se ona hrana koja je preostala nakon zadovoljavanja svih tih potreba može pretvoriti u meso eventualno je mogu jesti Ijudska bića! Potrebno je devet i pol kilograma proteina koji se daju teletu da bi se proizvelo pola kile životinjskog proteina za Ijude. Natrag dobivamo manje od 5 posto onoga što ulažemo. Pretpostavite da imamo jedno jutro plodne zemlje i možemo ga koristiti da uzgajamo biljke koje su bogate proteinima, poput graška ili graha. Ako to učinimo, od našeg ćemo jutra dobiti između 135 i 225 kg proteina. Nasuprot tome, naše jutro možemo koristiti tako što ćemo uzgajati žitarice kojima ćemo hraniti životinje koje ćemo zatim ubiti i pojesti. U tom ćemo slučaju od našeg jutra dobiti 18 i 25 kg proteina. Što je zanimljivo, premda većina životinja pretvara biljne proteine u životinjske mnogo djelotvornije od stoke-svinja npr. Treba "samo" 3,5kg proteina da bi proizvela pola kile za ljude -ta je prednost gotovo eliminirana kada razmotromo to koliko mnogo proteina možemo proizvesti po jutru, zato što stoka može iskoristiti izvore proteina koji su neprobavljivi za svinje. Tako većina procjena zaključuje da biljna hrana daje oko deset puta više proteina po jutru od mesa. Ako umjesto ubijanja i jedenja njihovog mesa, ta stvorenja koristimo da nam daju mlijeko i jaja, onda znatno popravljamo ono što dobivamo natrag. Unatoč tome, životinje moraju i dalje koristiti proteine za svoje vlastite svrhe, te najdjelotvorniji oblici proizvodnje jaja i mlijeka ne daju više od četvrtine proteina po jutru od onog što može pružiti biljna hrana"(Peter Singer,"0slobođenje životinja").
Količina kalorija, željeza i ostalih hranjivih tvari koje se dobivaju po jutru obrađene zemlje također je na strani biljne hrane koja se koristi izravno za Ijudsku prehranu.

Eco - Natura, obiteljski proizvodni obrt

Voda:

Kontaktirajte nas, nikad nije kasno početi

Danas kada je sasvim jasno da će vrlo uskoro problem pitke vode doći u prvi plan svjetske politike gotovo je nepojmljivo kako se nekontrolirano razbacujemo sa istom i nekontrolirano isušujemo podzemne bazene koji su nastajali tisućama godina.
Negativan učinak industrijskog uzgoja životinja na problem vode je ogroman, "pola kile mesa traži pedeset puta više vode od odgovarajuće kolićine pšenice". A ne bismo trebali zanemariti niti ono što životinja čini vodi koju ne koristi. Više od polovice tužbi koje su vodoprivrednici trenutno uložili radi ozbiljng zagađivanja riječnih voda jest protiv farmera. To nije iznenađujuće Jer skromna tvornica jaja koja ima 60000 ptica proizvodi 82 tone izmeta dnevno, dok u istom razdoblju 2000 svinja napravi 27 tona izmeta te 32 tone urina. Nizozemske farme npr. proizvedu 94 milijuna tona izmeta godišnje, no zemlja može od toga sigurno absorbirati samo 50 milijuna. Taj se višak međutim nikamo ne odvozi; on se baca na zemlju gdje onda zagađuje izvore vode i ubija preostalu prirodnu vegetaciju u onim područjima Nizozemske gdje se stoka uzgaja.(Peter Singer;"0slobodenje životinja")
U trenutku kada se ionako dodatno navodnjavaju polja kako bi se povećali urodi tako osigurala dovoljna količina hrane, ali i u trenutku kada to navodnavanje postaje sve teže zbog nestašice vode u glavnim svjetskim regijama za uzgoj žitarica, neprihvatljivo je trošiti vodu na proizvodnju mesa. Ako se mnogo puta manjom potrošnjom vode možemo proizvesti žitarice koje će u potpunosti zadovoljiti naše prehrambene potrebe - izbor je jednostavan!
To su neke svjetske statistike, a nemojmo misliti da je Hrvatsko nebo i tlo pošteđeno istog samo treba promijeniti životne navike jer nema više vremena za "bolje sutra" ako prvi korak ne napravimo već danas!
Termin "Bolje sutra" uništila nam je utrka za profitom tzv. Financijskim blagostanjem koje je samo privid i traje vrlo kratko. Ja ne želim takvo "bolje sutra" pa da ga imam kratko! Neka naše "bolje sutra" bude za našu djecu i djecu njihove djece! Razmišljajmo globalno i učinimo nešto za njih.(Tomislav Janušić 2008.)

Šume:

Kako bi se osigurao prostor za ispašu životinja dolazi do krčenja šuma. U Brazilu, Kostarici, Kolumbiji, Maleziji, Tajlandu i Indoneziji krče se prašume da bi se stoci pružili pašnjaci. Tokom proteklih dvadeset i pet godina uništena je skoro polovica tropskih prašuma Srednje Amerike većim djelom zato da bi se proizvela govedina za Sjevernu Ameriku.
Ako se krčenje šuma nastavi sadašnjim tempom, one će biti uništene. Uništavanje postojećih šuma intezivirat će efekt staklenika; u opsežnom pošumljavanju združenom s drugim mjerama koje smanjuju količinu ugljičnog dioksida leži naša jedina nada da ga ublažimo. Ako to propustimo učiniti, zagrijavanje našeg planeta dovest će, u sljedećih pedeset godina do rasprostranjenih suša, daljnjeg uništavanja šuma zbog klimatskih promjena, izumiranja bezbrojnih vrsta koje se neće moći nositi s promjenama u svojoj okolini, rastapanja polarnog ledenog pokrivača koji će nadalje dovesti do povećanja razine mora i poplava u obalnim gradovima i nizinama.
"Šume i životinjsko meso bore se za istu zemlju. Ogroman apetit bogatih zemalja za mesom znači da poljoprivredni biznis može platiti više od onih koji žele sačuvati ili obnoviti šume" .(Peter Singer, "Oslobođenje životinja").by Animal liberation
Kvalitetne informacije o vegetarijanstvu i očuvanju Zemlje možete naći na www.animalliberation.hr i www.prijatelji-zivotinja.hr